Sparta
From Wikipedia, the free encyclopedia
Sparta (dorski: Σπάρτα [Spárta], atički: Σπάρτη [Spárti]), uobičajeni starogrčki naziv Lakedemonija (Λακεδαιμονία [Lakedaimonía]) ili Lakedemon (Λακεδαίμων [Lakedaímon]) bila je grad-država u antičkoj Grčkoj, koja se nalazila na jugoistočnom delu Peloponeza, u dolini reke Eurote.[1] Antička Sparta je ostala poznata u istoriji po svojoj vojnoj snazi, građanskoj disciplini, militarističkom društvu i velikom broju robova. Pored toga, Sparta je ostavila traga i u grčkoj mitologiji u mitu o Heleni Trojanskoj.[2] Sparta se dugo vremena smatrala najsnažnijom vojnom silom u antičkoj Grčkoj zahvaljujući agogi, sistemu zakona koji je stvarao od njenih građana vojnike vrhunskog kvaliteta.
Iako je teritorija antičke Sparte bila naseljena tokom mikenske dominacije Grčkom, njena istorija počinje posle dorske seobe na Peloponez tokom mračnog veka i završava se nakon rimskog osvajanja Sparte. Antička Sparta je počela da izrasta u snažnu vojnu silu tokom 7. veka pne. Zahvaljujući svom vojnom prestižu, Sparta je bila priznata kao vođa udruženih grčkih snaga u grčko-persijskim ratovima početkom 5. veka pne. Između 431. pne. i 404. pne. bila je glavni neprijatelj Atine u Peloponeskom ratu, koji je na kraju dobila, iako uz velike žrtve, nakon čega je postala vodeća država u helenskom svetu.[3][4]
Posle poraza koji je doživela od Tebe 371. pne., Sparta je počela da pada u duboku krizu, koja je bila uglavnom demografske i ekonomske prirode. Tokom druge polovine 4. veka pne. i prve polovine 3. veka pne. Sparta je zadržala političku nezavisnost, ali je izgubila svoje važno mesto na grčkoj političkoj sceni. U dugoj polovini 3. veka, Sparta ponovo, ali nakratko, postaje važan politički faktor u antičkoj Grčkoj. Nakon toga, Sparta je stavljena potpuno pod kontrolu Rima i Ahajskog saveza 195. godine pne. kada je i konačno izgubila svoju političku nezavisnost. Tokom rimske vladavine Grčkom Sparta je zadržala određeni stepen nominalne autonomije.
Zahvaljujući sistemu zakona koji su bili ustanovljeni pod imenom Velika retra, Sparti je omogućeno da izraste u moćnu vojnu silu. Osim svog striktnog vojnog uređenja, Sparta je takođe poznata i po specifičnoj društvenoj podeli na Spartijate, perijeke i helote. U Sparti je takođe postojao specifičan način vladavine, koji nije mogao biti potpuno definisan, već je bio mešavina više poznatih oblika vladavine. Još jedna specifičnost Sparte ogleda se i u tome što su u njoj žene uživale mnogo veća prava nego u ostatku helenskog sveta i uživale su prilično velik ugled u spartanskom društvu. Sparta je zbog svoje vojne prirode bila zatvorena za uticaje koji su dolazili iz drugih država i od drugih naroda, nije prihvatala tuđe ideje i stvorila je zatvorenu i specifičnu kulturu, koja je, nasuprot ostalim helenskim gradovima bila lišena velikih umetničkih dela. U savremenom svetu, antička Sparta smatra se najkarakterističnijim primerom militarističke države, čiji je glavni cilj i smisao postajanja bio u stvaranju zdravih i snažnih vojnika. Spartanski način života i kultura i danas uživaju veliko poštovanje, naročito zastupljeno u zapadnom svetu, koje se naziva lakonofilijom.[5][6]