Splitski lazaret
From Wikipedia, the free encyclopedia
Splitski lazaret, kompleks građevina osmišljen za primanje i privremeno skladišnje trgovačke robe koja je dolazila u Split iz Bosne i morskim putem, u svrhu trgovačkog pretovarilišta i karantene. Zgrade lazareta izgrađene su krajem 16. stoljeća, nalazile su se jugoistočno od Dioklecijanove palače, na istočnoj obali, a porušene su iza Drugog svjetskog rata.
Lazareti u Splitu su drugi najstariji na istočnoj obali Jadrana, nakon dubrovačkih, i bili su najveći i najorganiziraniji kompleks gospodarsko-fortifikacijske arhitekture u Dalmaciji. Nazvani su tako po sv. Lazaru, svecu zaštitniku oboljelih.[1]