Voynichev rukopis
From Wikipedia, the free encyclopedia
Vojničev rukopis (manuskript)[n 1] (engl. ; rus. Rukopisь Voйniča) ilustrovani je ručno napisani kodeks u nepoznatom sistemu pisanja. Velum — vrsta pergamenta od neštavljene kože sisara — na kome je manuskript napisan, metodom radioaktivnog ugljenika procenjen je na rani 15. vek (1404—1438), a verovatno je sastavljen u Severnoj Italiji tokom italijanske renesanse.[1][2] Rukopis je ime dobio po Vilfridu Vojniču, poljskom trgovcu knjigama koji je isti kupio 1912. godine.[18]
Vojničev rukopis engl. | |
---|---|
Biblioteka retkih knjiga i rukopisa Bejneke, Univerzitet Jejl | |
Takođe poznat i kao | Bejneke MS 408 (engl. ) |
Tip | kodeks |
Datum nastanka | rani 15. vek[1][2] 1404—1438[2] |
Mesto nastanka | Verovatno Severna Italija[1][2] |
Jezik | nepoznato moguće da je reč o prirodnom[3] ili planskom jeziku[4][5] veoma mali broj reči pronađen je na latinskom jeziku[4][6] i visokonemačkom jeziku[6] |
Pisari | nepoznato |
Autori | nepoznato moguće da je reč o Rodžeru Bejkonu,[7] samom Vilfridu Vojniču,[8] Jakobu Sinapiju od Tepeneca,[9] Atansaiju Kirheru,[10] Rafaelu Mnišovskom,[7] Antoniju Averlinu Filareteu,[11] Korneliju Drebelu,[12] Entoniju Ašamu[4] itd. |
Sastavio/la | nepoznato |
Iluminirao/la | nepoznato |
Patron | nepoznato |
Posvećen | nepoznato |
Materijal | velum (vrsta pergamenta od neštavljene kože sisara) |
Veličina | ≈ 23,5 cm × 16,2 cm × 5 cm |
Format | jedna kolona u telu stranice, sa malo uvučenom desnom marginom i sa podelama paragrafa, a neretko i sa zvezdicama u levoj margini;[13] ostatak rukopisa javlja se u vidu grafika tj. dijagrama ili oznaka za pojedine delove vezane za ilustracije; rukopis sadržava delove na rasklapanje |
Stanje | delimično oštećen i nekompletan; pronađeno 240 od 272 stranice (≈ 88 %)[6][11][13] tj. pronađeno 18 od 20 araka (272 stranice od. 20 araka je najmanji procenjeni broj, a sadržano je > 170.000 slova[14]) |
Pismo | nepoznato moguće da je reč o izmišljenom pismu[15] veoma mali broj reči pronađen na latinskom pismu[4][6] |
Sadržaj | herbalna, astronomska, biološka, kosmološka i farmaceutska sekcija + sekcija sa receptima[13] |
Iluminacija | mastilo u boji se, pomalo sirovo, upotrebljavalo za bojenje figura, i to verovatno nekad kasnije u odnosu na vreme nastanka teksta i samih kontura[6] |
Dodaci | — |
Primerci | dve kopije rukopisa koje je Bareš u dva navrata slao Kirheru u Rim |
Ranije posedovanje | ? → Rudolf II, car Svetog rimskog carstva → Jakob od Tepeneca → Jurij Bareš → Atanasije Kirher (kopije) → Jan Marek Marci (Johan Markus Marci) → rektor Univerziteta Čarls u Pragu → Atanasije Kirher → Peter Jan Beks → Vilfrid Vojnič → Etel Vojnič → An Nil → Hans Peter Kraus → Univerzitet Jejl[4][10][13][16][17] |
Otkriven | najranije informacije o postojanju dolaze iz pisma koje je pronađeno unutar korica rukopisa, a napisano je 1666. godine |
Pristupni broj | MS 408 |
Ostalo | veoma poznat slučaj u istoriji kriptografije koji do dan-danas nije rešen/dešifrovan od. značenje sadržaja rukopisa još uvek nije otkriveno |
Neke stranice nedostaju, dok je oko 240 stranica pronađeno i sačuvano. Tekst je napisan sleva nadesno, a većina stranica sadržava ilustracije ili dijagrame.
Vojničev rukopis su proučavali mnogi kako profesionalni tako i amaterski kriptografi, uključujući američke i britanske kriptoanalističare iz Prvog svetskog rata i Drugog svetskog rata.[19] Niko do sada nije uspeo da dešifruje tekst, koji je postao veoma poznat slučaj u istoriji kriptografije. Misterija značenja i porekla rukopisa pobudila je maštu u popularnoj kulturi, što je pokrenulo pisanje novela, raznih spekulacija s osvrtom na sadržaj rukopisa i sl. Nijedna od brojnih hipoteza predlaganih tokom poslednjih sto godina nije još uvek zvanično potvrđena.[20]
Hans P. Kraus[21] je Vojničev rukopis donirao Univerzitetu Jejl, tačnije Jejlovoj Biblioteci retkih knjiga i rukopisa Bejneke, godine 1969, gde je trenutno katalogiziran pod pristupnim brojem „MS 408”.[13][22]