Kanal Iri
From Wikipedia, the free encyclopedia
Kanal Iri je kanal u državi Njujork, Sjedinjene Države koji je deo istočno-zapadne državne rute Sistema kanala države Njujork (ranije poznat kao baržni kanal države Njujork). Prvobitno je imao raspon od 363 mi (584 km) od reke Hadson u Olbaniju do jezera Iri u Bufalu. On je izgrađen radi stvaranja plovne vodene rute od Njujorka i Atlantskog okeana do Velikih jezera. Kada je završen 1825. godine, bio je drugi najduži kanal na svetu (posle Velikog kanala u Kini) i uveliko je poboljšao razvoj i ekonomiju države i grada Njujorka, i Sjedinjenih Država.[2]
Kanal Iri | |
---|---|
Спецификације | |
Дужина | 363 mi (584 km) |
Преводнице | 36[1] |
Maksimalna visina iznad nivoa mora | 571 ft (174 m) |
Статус | open |
Navigacina uprava | Kanalska korporacija države Njujork |
Историја | |
Originalni vlasnik | Država Njujork |
Glavni inženjer | Bendžamin Rajt |
Drugi inženjer(i) | Kanvas Vajt, Ejmos Iton |
Почетак конструкције | 4. jul 1817 (u Roum (Njujork)) |
Datum prve upotrebe | 17. maj 1821 |
Датум комплетирања | 26. oktobar 1825 |
Datum obnavljanja | 3. septembar 1999 |
Географија | |
Почетна тачка | rek Hadson u blizini Olbanija (42.7834° С; 73.6767° З / 42.7834; -73.6767) |
Крајња тачка | reka Nijagara u blizini Bufala, Njujork (43.0237° С; 78.8901° З / 43.0237; -78.8901) |
Grane | Osvego kanal, Kejuga-Senika kanal |
Grana | Sistem kanala države Njujork |
Повезан са | Kanal Šamplejn, kanal Vetland |
Kanal je prvi put predložen tokom 1780-ih, a zatim je ponovo predložen 1807. godine. Premeravanje je odobreno, finansirano i izvršeno 1808. Pristalice projekta su postepeno nadvladale oponente; izgradnja je započela 1817. Kanal ima 34 numerisane prevodnice, počinje sa Blek Rok prevodnicom i završava se nizvodno sa federalnom prevodnicom Troj. Obe su u vlasništvu savezne vlade.[1] Kanal ima visinsku razliku od oko 565 ft (172 m). On je bio otvoren je 26. oktobra 1825.[3]
U vreme kada je rasuta roba bila ograničena nosivošću tovarnih životinja (maksimalno 250 lb (113 kg))[4]), a kad železnica nije postojala, voda je bila najisplativiji način za isporuku rasute robe.
Politički protivnici kanal su nazivali „Klintonova ludost”[5] ili „Klintonov veliki jarak”.[6][7] To je bio prvi sistem prevoza između istočne obale i zapadne unutrašnjosti Sjedinjenih Država, koji nije zahtevao vuču.
Prevoz kanalom je bio brži od kola koja su vukle životinje i troškovi transporta su bili umanjeni za oko 95%.[8] Kanal je luci Njujork dao neuporedivu prednost u odnosu na sve ostale lučke gradove u SAD-u i pokrenuo je politički i kulturni uspon države u 19. veku.[2] Kanal je podstakao porast broja stanovnika u zapadnom Njujorku i otvorio za naseljavanje regione dalje na zapad. On je proširen je između 1834. i 1862. godine. Najpopularnija godina kanala bila je 1855, kada je bilo 33.000 komercijalnih pošiljki. Godine 1918. zapadni deo kanala je proširen tako da postaje deo Njujorškog državnog baržnog kanala, koji je takođe produžen do reke Hadson koja teče paralelno sa istočnom polovinom kanala Iri.
Kongres Sjedinjenih Država je 2000. godine odredio Koridor nacionalnog nasleđa kanala Iri[9] kako bi se naglasio nacionalni značaj ovog kanalskog sistema kao najuspešnijeg i najuticajnijeg vodenog puta koji je čovek izgradio i jednog od najvažnijih radova građevinskog inženjerstva u Severnoj Americi.[9] Kanal uglavnom koriste rekreacini plovni objekti od povlačenja poslednjeg velikog komercijalnog broda, Dej Pekinpa 1994. godine. Kanal je doživeo oporavak komercijalnog saobraćaja u 2008. godini.[10]