Mijelin
From Wikipedia, the free encyclopedia
Mijelin je masna bijela supstanca koja oblaže aksone nekih nervnih ćelija, formirajući elektroizolacijski sloj. Bitan je za pravilno funkcioniranje nervnog sistema. To je izdanak jednog tipa glijinih ćelija.[1][2][3]
Proizvodnja mijelinske ovojnice zove se mielinacija, mijelinizacija ili mijelinogeneza. Kod ljudi, mijelinacija počinje u 14. sedmici fetusnog razvoja, iako u mozgu ima malo mijelina u trenutku rođenja. U početnoj fazi, odvija se brzo, što dovodi do brzog razvoja djeteta, uključujući puzanje i hodanje u prvoj godini. Mijelinacija se nastavlja u adolescentnoj fazi života.
Schwannove ćelije pripremaju mijelin za periferni nervni sistem, a oligodendrociti, posebno u interfascikulskom tipu mijeliniziranih aksona u centralnoom nervnom sistemu. Mijelin se smatra definirajućom karakteristikom gnatostomnih (sa vilicama) kičmenjaka, ali mijelinu slični omotači postoje također i kod nekih beskičmenjaka, iako su sasvim drugačije od kičmenjačkog mijelina na molekulskom nivou. Mijelin je otkrio Rudolf Virchow, 1854. godine.[4]