Mikro RNK
From Wikipedia, the free encyclopedia
mikroRNK ili mikro RNK (skraćeno miRNK, eng. microRNA, miRNA) je mala nekodirajuća molekula RNK, od oko 22 nukleotida, koja je nađena kod biljaka, životinja i nekih virusa. Njena je RNK prigušena u posttranskripcijskom reguliranju ekspresije gena.[1][2][3][4][5][6]
Kod eukariota je kodirana iz jedarne DNK, kao kod svih organizama čiji je genom zasnovan na DNK. Uloga miRNK se ostvaruje preko baznog uparivanja s komplementarnim sekvencama unutar molekule iRNK.[7] Kao rezultat toga, ove su molekule iRNK su prigušene jednim ili više od sljedećih procesa:
- 1. rasijecanje lanca iRNK u dva komada;
- 2. destabiliziranje iRNK skraćivanjem njenog poly(A) repa i
- 3. manje djelotvorna translacija iRNK u proteine u ribosomima.[7][8]
Genom čovjeka može kodirati preko 1.000 miRNK,[9][10] koje su učestale u mnogim tipovima sisarskih ćelija,[11][12] a javljaju se za kopiranje oko 60% gena čovjeka i ostalih sisara.[13][14]
Ove miRNK su dobro konzervirane sekvence i kod biljaka i kod životinja, a snatra se da su vitalnog značaja i evolucijski drevne komponente regulacije gena.[15][16][17][18][19] Iako su osnovne komponente mikroRNK puta među biljkama i životinjama konzervirane, čini se da se miRNK repertoar u dva carstva samostalno pojavio sa različitim primarnim vidom djelovanja.[20][21]
Biljne miRNK obično imaju približno perfektno uparivanje sa odgovarajućim iRNK ciljnim molekulama, koje izazivaju represiju gena tokom prerade ciljnih transkripata.[22] Nasuprot tome, životinjske miRNK su sposobne za prepoznavanje njihovih ciljnih iRNK pomoću 6–8 nukleotida na 5' kraju miRNK,[13][23][24] koje nisu dovoljno uparene da induciraju cijepanje ciljnih iRNK.[7] Kod životinja je obilježavajuća kombinirana regulacija miRNK.[7][25]
Data miRNK može imati na stotine različitih ciljnih iRNK, a dati cilj može biti reguliran multiplim miRNK-a.[14][26]