Paleobotanika
From Wikipedia, the free encyclopedia
Paleobotanika je grana botanike koja se bavi otkrivanjem i identifikacijom ostataka biljaka iz minulih geoloških epoha i njihovom upotrebom za biološku rekonstrukciju prošlih okruženja (paleogeografija) i evolucijske historije biljaka, sa uticajem na evoluciju života uopće. Sinonim joj je paleofitologija. To je komponenta paleontologije i paleobiologije. Prefiks palaeo– znači „prastari, stari“,[1] ai izveden je iz pridjeva grč. παλαιός – palaios = prastari.[2]
Paleobotanika uključuje proučavanje Embryophyta (fosile, kopnenih biljaka kao i istraživanje prahistorijskih morskih fotoautotrofa, kao što su fotosintetske alge, morske alge ili slatkovodne alge. Usko srodno polje je palinologija, koja uključuje istraživanje fosiliziranih spora i polena.
Primjeri prahistorijskih biljaka su:
- Araucaria mirabilis
- Archaeopteris
- Calamites
- Dillhoffia
- Glossopteris
- Hymenaea protera
- Nelumbo aureavallis
- Pachypteris
- Palaeoraphe
- Peltandra primaeva
- Protosalvinia
- Trochodendron nastae