Površinska svjetlost
From Wikipedia, the free encyclopedia
Površinska svjetlost je sjajnost određenog dijela neba [1]. Ona se koristi u astronomiji za obuhvatanje sjajnosti svemirskih objekata poput galaksija koji zauzimaju veliki prostor. [2]
Ona se izražava u sjajnosti po prostornom uglu s mjernom jedinicom:
Svjetleće površine se na Zemlji izražavaju:
Za upotrebu u astronomiji ove mjerne jedinice se preračunavaju.
Površinska svjetlost se izračuna za svaki objekat i neovisina je od razdaljine. [2]
Oko 50% do sada otkrivenih galaksija imaju veoma slabu površinsku svjetlost. [4] Njihove zvijezde su relativno mlade odnosno nerazvijene zbog odsustva teških elemenata. [4]