Schwannove ćelije
From Wikipedia, the free encyclopedia
Schwannove ćelije (Gliocytus periphericus) – nazvane po fiziologu Theodoru Schwannu – ili neurolemocite su glavne glijine ćelije perifernog nervnog sistema. Glija ćelije funkcionirfaju kao podrška neurona i u PNS, uključujući i satelitske ćelije, oblažuće mirisne ćelije, crijevnu gliju i gliji koja se nalazi na senzornim nervnim završecima, kao što je Pacinijevo tjelašce. Postoje dvije vrste Schwannovih ćelija: mijelinizirane i nemijelizirane. Mijelinizirane ćelije omotavaju aksone motornih i senzornih neurona za formiranje mijelinske ovojnice. Promotor Schwannovih ćelija se nalazi nizvodno od područja ljudskog gena distrofina koji ima skraćeni transkript koji se ponovo sintetizira na tkivno specifičan način.[1][2][3]
Schwannova ćelija | |
---|---|
Detalji | |
Latinski | Gliocytus periphericus |
Identifikatori | |
FMA | 62121 |
Anatomska terminologija |
Tokom razvoja perifernog nervnog sistema, regulatorni mehanizmi mijelinacije se upravljaju preko povratne interakcije specifičnih gena, koji utiču na transkripciju kaskade i oblikovanje morfologije mijelinskih nervnih vlakana.
Schwannove ćelije su uključene u mnoge važne aspekte funkcije perifernih nervnih vlakana:
- sprovođenje nervnog impulsa duž aksona ,
- razvoj i regeneraciju nerava,
- podrška prehrane neurona ,
- proizvodnja nervnog vanćelijskog matriksa,
- modulacija neuromuskularne sinapsne aktivnosti, i
- prezentacija antigena na T–limfocitima.[4]