Vatreno oružje
oružje koje koristi sagorijevanje ili eksplozivno punjenje za pokretanje projektila / From Wikipedia, the free encyclopedia
Vatreno oružje je naziv pod kojim se podrazumijeva svaki uređaj koji ispaljuje jedan ili više projektila pri velikim brzinama koristeći plinove koji se razvijaju izgaranjem eksploziva odnosno punjenja, u cijevi.
Prvo vatreno oružje nastalo je u Kini iz 10. vijeku, kada su bambusove cijevi koje su sadržavale barut i zrno postavljene na koplja kako bi prijenosnim vatrenim kopljem[1] mogla upravljati jedna osoba. Ovo je kasnije efikasno korišteno kao udarno oružje u opsadi Deana 1132. godine. U 13. vijeku cijevi od bambusa su zamijenjene metalnim cijevima i pretvorene u ručni top s metalnom cijevi.[2] Tehnologija se postepeno širila širom Euroazije tokom 14. vijeka. Starije vatreno oružje obično je koristilo crni barut, dok moderno vatreno oružje koristi bezdimni barut ili druga pogonska goriva. Većina modernog vatrenog oružja (sa značajnim izuzetkom sačmarica sa glatkim cijevima) ima narezane cijevi s unutrašnje strame za okretanje zrna radi poboljšane stabilnosti leta.
Danas se obično dijeli na artiljerijsko i streljačko oružje.
Pronalazak vatrenog oružja u XIII vijeku te njegov kasniji razvoj uveo je revoluciju u ratovanje, učinivši ga najvažnijim i jedinim relevantnim oružjem u svačijem arsenalu.
Moderno vatreno oružje može se opisati njihovim kalibrom (tj. prečnikom otvora). Za pištolje i puške to je dato u milimetrima ili inčima (npr. 7,62 mm ili 0,308 in.), ili u slučaju sačmarica prema kalibru (npr. 12 ga. i 20 ga.). Oni su također opisani prema vrsti djelovanja koji se koristi (npr. punjač, zatvarač, poluga, vijak, pumpa, revolver, poluautomatski, automatski, itd.), zajedno s uobičajenim načinom kretanja (tj. ručna ili mehanička montaža ). Daljnja klasifikacija može upućivati na vrstu cijevi koja se koristi (tj. narezana) i na dužinu cijevi (npr. 24 inča), na mehanizam za pucanje (npr. šibica, brava na točak, kremen ili udarna igla), na primarnu namjeravanu upotrebu dizajna ( npr. lovačka puška), ili na opšte prihvaćeni naziv za određenu varijaciju (npr. Gatling).
Strijelci ciljaju vatreno oružje na svoje mete koordinacijom ruku i očiju, koristeći obične ili optičke nišane. Precizan domet pištolja općenito ne prelazi 100 metara, dok je većina pušaka precizna do 500 metara pomoću običnih nišana, ili do većeg dometa ako se koriste optički nišani. (Meci iz vatrenog oružja mogu biti opasni ili smrtonosni daleko izvan svog preciznog dometa; minimalna udaljenost za sigurnost je mnogo veća od specificiranog dometa za preciznost). Namjenske snajperske puške i protumaterijalne puške precizne su do dometa većih od 2.000 metara.