Wnt-signalni put
From Wikipedia, the free encyclopedia
Wnt signalni putevi su grupa puteva transdukcije signala koji počinju sa proteiniima koji propuštaju signale u ćeliju kroz površinski ćelijski receptor. Ime Wnt je spremišna kovanica, nastalo od imena Wingless i Int-1.[1] Wnt signalizacijski putevi koriste ili obližnju ćelijsku komunikaciju (parakrinu) ili komunikaciju iste ćelije (autokrinu). Oni su visoko evolucijski konzervirani kod životinja, što znači da su slični među životinjskim vrstama, od roda Drosophila do ljudi.[2]
Okarakterizirana su tri Wnt signalna puta: kanonski Wnt put, nekanonski planarni put ćelijske polarnosti i nekanonski Wnt/kalcijski put. Sva tri puta se aktiviraju vezivanjem liganda Wnt-proteina poodice uvojitih receptora, koji prenose biološki signal na neuređeni protein unutar ćelije. Kanonski Wnt put vodi do regulacije transkripcije gena, a smatra se da je djelomično negativno reguliran genom SPATS1.[3] Nekanonski planarni put ćelijske polarnosti reguliše citoskelet koji je odgovoran za oblik ćelije. Nekanonski Wnt/kalcijski put reguliše kalcijska signalizacija unutar ćelije.
Wnt signalizacija je prvo identificirana zbog svoje uloge u karcinogenezi, zatim zbog njene funkcije u razvoju embriona. Razvojni procesi koje kontrolira uključuju praćenje tjelesne osovine, specifikaciju ćelijske sudbine, ćelijsku proliferaciju i ćelijske migracije. Ovi procesi su neophodni za pravilno formiranje važnih tkiva uključujući kosti, srce i mišiće. Njegova uloga u embrionskom razvoju otkrivena je kada su genetičke mutacije u proteinima Wnt puta proizvele abnormalne embrione Drosophila melanogaster. Kasnije istraživanje je pokazalo da su geni odgovorni za ove abnormalnosti također uticali na razvoj raka dojke kod miševa. Wnt signalizacija također kontrolira regeneraciju tkiva u koštanoj srži, koži i crijevima odraslih.[4]
Klinički značaj ovog puta dokazan je mutacijama koje dovode do različitih bolesti, uključujući dojki i prostate, glioblastom, dijabetes tipa II i druge.[5][6] Posljednjih godina prijavlena je prva uspješna upotreba inhibitora Wnt puta u mišjim modelima bolesti.[7]