Alfred Rosenberg
From Wikipedia, the free encyclopedia
Alfred Ernst Rosenberg (Tallinn, 12. siječnja 1893. – Nürnberg, 16. listopada 1946.) bio je njemački[1] nacistički političar te ideolog nacizma. Rosenberg se s Hitlerom upoznao preko Dietricha Eckarta, a za trajanja političke karijere obnašao je nekoliko važnih političkih funkcija u Trećem Reichu. Rosenberg je bio šef Vanjskopolitičkog ureda NSDAP-a za cjelokupna trajanja nacističkog režima (1933. – 1945.), a od 1934. pa do kraja rata vodio je i tzv. Rosenbergov ured (njem.: Amt Rosenberg), posebno tijelo zaduženo za kulturnu politiku i nadzor. Za vrijeme Drugoga svjetskog rata Rosenberg je bio Reichov ministar za okupirane istočne teritorije (1941. – 1945.). Nakon rata suđeno mu je u Nürnbergu gdje je osuđen za zločine protiv mira, planiranje, pokretanje i vođenje agresorskog rata, ratne zločine i zločine protiv čovječnosti. Osuđen je na smrt i pogubljen u Nürnbergu 16. listopada 1946.
Alfred Rosenberg | |
Ministar za osvojene istočne teritorije | |
---|---|
trajanje službe 17. studenog 1941. – 30. travnja 1945. | |
Prethodnik | pozicija uspostavljena |
Nasljednik | pozicija ukinuta |
Rođenje | 12. siječnja 1893., Tallinn, Estonija |
Smrt | 16. listopada 1946., Nürnberg, Njemačka |
Politička stranka | NSDAP |
Zanimanje | arihtekt, inženjer, filozof |
Kao autor ključnoga djela nacističke ideologije, Der Mythus des zwanzigsten Jahrhunderts (1930.; hrv.: Mit dvadesetog stoljeća), Rosenberg se smatra tvorcem mnogih ključnih postulata nacizma uključujući i rasne teorije, ideje o progonu Židova, Lebensraum, odbacivanje Versajskog sporazuma te koncept izopačene umjetnosti koji je odbacivao svu modernu umjetnost. Poznat je i kao žestoki protivnik kršćanstva[2][3] igrajući važnu ulogu u razvoju njemačkoga nacionalističkog pozitivnoga kršćanstva.[4]