Edward Elgar
From Wikipedia, the free encyclopedia
Sir Edward Elgar (Lower Broadheath, 2. lipnja 1857.[1] – Worcester, 23. veljače 1934.) bio je jedan od najpoznatijih i najznačajnijih engleskih skladatelja u razdoblju kasnoga romantizma. Za razliku od suvremenika, Elgar se nije nadahnjivao engleskim folklorom ni engleskom glazbenom prošlošću,[2] nego se u stvaralaštvu više oslanjao na vlastito glazbeno iskustvo i skladateljske uzore, posebice Schumanna, Brahmsa, Liszta, Wagnera i Richarda Straussa. Bio je uglavnom samouk: u mladosti je naučio svirati glasovir, violinu i fagot, a kao dirigent zborova i amaterskih instrumentalnih sastava rano je svladao tehniku vokalnog i orkestralnog sloga. Mnogi ga glazbeni znalci smatraju majstorom orkestracije, a njegova su djela i danas dijelom standardnoga programa uglednih svjetskih orkestara. Do ugleda je stigao postepeno, svraćajući na sebe pažnju engleske i međunarodne javnosti ponajprije svojim oratorijskim, a zatim i brojnim instrumentalnim djelima. Već od 1897. smatrali su ga dvorskim skladateljem: plemićki mu je naslov dodijeljen 1904.,[3] a dvadeset godina poslije i službeno je bio proglašen ravnateljem Kraljevske glazbe (engl. Master of the Kings Music).[4]
Edward Elgar | |
---|---|
Edward Elgar za pisaćim stolom (1931.) | |
Životopisni podatci | |
Rodno ime | Sir Edward William Elgar |
Rođenje | 2. lipnja 1857., Lower Broadheath, Ujedinjeno Kraljevstvo |
Smrt | 23. veljače 1934., Worcester, Ujedinjeno Kraljevstvo |
Djelo | |
Razdoblje | kasni romantizam |
Poznatija djela | Enigma-varijacije Oratorij Gerontijev san Pomp & Circumstance op. 39 Simfonija br. 1 u As-duru Koncert za violinu i orkestar Simfonija br. 2 u Es-duru Koncert za violončelo i orkestar |
Utjecaji | Schumann, Brahms, Liszt, Wagner, Richard Strauss |
Portal o glazbi | |
Portal o životopisima |
Skladateljsku su mu slavu najviše priskrbile Varijacije na originalnu temu (Enigma-varijacije) i oratorij Gerontijev san (engl. The Dream of Gerontius). Od ostalih njegovih djela svakako valja spomenuti dvije simfonije, uvertiru Cockaigne, Koncert za violinu i orkestar, Koncert za violončelo i orkestar, simfonijsku studiju Falstaff te popularnu Serenadu za gudače.[3]
Posljednja večer svjetski poznatih ljetnih promenadnih koncerata ozbiljne glazbe The BBC Proms, koji se svake godine od srpnja do rujna održavaju u londonskom Royal Albert Hallu, uvijek završava jednom od Elgarovih najpoznatijih skladba – Prigodnom i svečanom koračnicom op. 39 br. 1 (engl. Pomp & Circumstance March No. 1).[5]