Električna zavojnica
From Wikipedia, the free encyclopedia
Električna zavojnica je električni vodič načinjen od izolirane žice, smotan u spiralu ili petlju, dio strujnoga kruga i mnogih električnih naprava koji se, stvarajući magnetsko polje, opire promjenama smjera i jakosti električne struje. Zavoji električne zavojnice mogu biti kružni, pravokutni, u obliku osmice, eliptični, a ujedno i jednostruki, višestruki ili s povratnim načinom motanja. Konstrukcijski se može razlikovati po načinu namatanja i učvršćivanja zavoja, može biti s jezgrom ili bez nje, na tijelu za namatanje ili bez njega. Induktivni električni otpor zavojnice ovisi o njezinoj induktivnosti i frekvenciji izmjenične struje, dok su omski i kapacitivni električni otpori zavojnice vrlo su maleni, u idealnom slučaju jednaki nuli.[1]
Električna zavojnica je elektronički element koji ima određen električni induktivitet L. Induktivitet se izražava u henrijima (H), nazvanim po američkom fizičaru Josephu Henryu, a najčešće se upotrebljava jedinica milihenri (mH). Zavojnica se redovito sastoji od žice koja je namotana jednostavno ili unakrsno u jednom ili više slojeva. Nosač ili tijelo zavojnice izrađuje se od impregniranog papira, drveta, sintetičkog ili sličnog materijala. Najčešće ima oblik šupljeg valjka. Vodič od kojega je napravljena zavojnica najčešće je bakreni, izoliran lakom, rjeđe pamukom ili svilom. Kod zavojnica, predviđenih za vrlo visoke frekvencije upotrebljava se posrebrena bakrena žica ili cijev. Samo specijalne zavojnice za ultrakratke valove su bez tijela. Vodič tada mora biti mehanički dovoljno krut da zadrži svoj oblik. Za razliku od otpornika i kondenzatora zavojnice se veoma teško nalaze kao već gotov proizvod u trgovinama, jer svojstva zavojnice ovise o konkretnoj primjeni. U literaturi se još mogu pronaći nazivi špula, bobina ili svitak koji imaju isto značenje kao i zavojnica.