Eridu
From Wikipedia, the free encyclopedia
Eridu (klinopis: NUN.KI; sumerski: eridu(ki); akadski: iritu; arapski: العربية) je drevni sumerski grad, današnji Tel Abu Šahrain, 11 km jugozapadno od Ura, (Di-Kar (pokrajina), južni Irak). Eridu se dugo smatrao najstarijim gradom u južnoj Mezopotamiji, te se čak i danas pokušava dokazati da je riječ o najstarijem gradu na svijetu.
Ahvar u južnom Iraku, utočište bioraznolikosti i drevnog krajolika mezopotamijskih gradova | |
---|---|
Svjetska baština – UNESCO | |
Država | Irak |
Godina uvrštenja | 2016. (40. zasjedanje) |
Vrsta | Mješovito dobro |
Mjerilo | iii, v, ix, x |
Ugroženost | — |
Poveznica | UNESCO:1481 |
Koordinate | 30°48′57″N 45°59′46″E |
Smješten 12 km jugo-zapadno od Ura, Eridu je bio najjužniji od konglomerata sumerskih gradova koji su se organizirali oko hramova, gotovo na doseg oka jedan od drugoga. U sumerskoj mitologiji, Eridu je ispočetka bio dom Enkija, za koga se držalo da je osnovao grad, kasnije na akadskom znanom kao Ea. Njegov hram zvao se E-Abzu, s obzirom na to da se vjerovalo kako je Enki živio u Abzu ("Dubokom oceanu"), jednom vodonosniku iz kojeg se razvio sav život prema sumerskoj mitologiji.
Eridu je 2016. godine, zajedno s još šest lokaliteta pod nazivom „Ahvar u južnom Iraku”, upisan na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Aziji kao „jedan od tri arheološka lokaliteta mezopotamijskih gradova iz vremena vladavine Sumerana, između 4. i 3. tisućljećja prije Krista u jednom od najvećih kopnenih sustava ušća u krajnje vrućem i suhom okolišu”.[1]