George Biddell Airy
From Wikipedia, the free encyclopedia
George Biddell Airy (Alnwick, 27. srpnja 1801. – Greenwich, 2. siječnja 1892.), engleski astronom. Diplomirao (1823.) na Sveučilištu u Cambridgeu gdje je bio profesor astronomije i matematike i ravnatelj zvjezdarnice u Greenwichu (od 1835 do 1881.). Bavio se astrometrijom i optikom. Mjerio srednju gustoću Zemlje, elemente putanja planeta. Postavio model izostazije po kojem čvrsta Zemljina kora pluta na žitkom Zemljinom plaštu veće gustoće i što su planine više, kora dublje tone u plašt (1855.). Član Kraljevskog društva (eng. Royal Society) od 1836., a njen predsjednik (od 1871. do 1873.). Po njem su nazvani krater na Marsu (Airy) i krater na Mjesecu (Airy).[1] Potpuniju teoriju o dugi razvili su engleski astronom George Biddell Airy (1837.) i austrijski meteorolog Josef Maria Pertner (1897.).
George Biddell Airy | |
| |
Rođenje | 27. srpnja 1801. Alnwick, Northumbrija, Ujedinjeno Kraljevstvo |
---|---|
Smrt | 2. siječnja 1892. Greenwich, London, Ujedinjeno Kraljevstvo |
Državljanstvo | Englez |
Polje | Astronomija, matematika |
Institucija | Sveučilište u Cambridgeu, Kraljevsko društvo |
Alma mater | Sveučilište u Cambridgeu |
Poznat po | Izostazija Teorija o dugi |
Istaknute nagrade | Copleyeva medalja (1831.), član Kraljevskog društva od 1836. |
Portal o životopisima |