Hrvatska šutnja
From Wikipedia, the free encyclopedia
Hrvatska šutnja je izraz koji se odnosi na potiskivanje hrvatskog nacionalnog identiteta u SFRJ već poslije 1948. godine (na mjesto ubijenog Andrije Hebranga, koji je krajem 1944. godine pokrenuo inicijativu za osnivanje Telegrafske agencije Hrvatske, došao je poslušni Vladimir Bakarić), a pogotovo za vrijeme strahovlade u Socijalističkoj Republici Hrvatskoj nakon gušenja Hrvatskog proljeća na sjednici u Karađorđevu.
Nakon tog udara na hrvatski vrh krajem 1971. godine, jugoslavenske vlasti su provodile upokoravanje Hrvatske na način da je uspostavljena tzv. "hrvatska šutnja" koja je potrajala sve do 1989. godine: svako javno zauzimanje za hrvatski nacionalni interes tretiralo se kao zakonom kažnjivi nacionalizam.[1][2] U komunističkom sustavu mnogi su s lakoćom bili obilježeni kao "neprijatelji naroda" što je opravdavalo svaku vrstu represije nad njima - tijekom desetljeća socijalizma bilo je u Hrvatskoj, procjenjuje se, oko 130 tisuća političkih zatvorenika[3] - i uskraćivanje ljudskih prava, poput prava da se školuju, da se zapošljavaju, da putuju izvan države, da objavljuju knjige i članke.[4]
Slavko Eseš je u Obnovljenom životu 1990. godine primijetio: "Ne znam i sumnjam da li su pisane knjige o nacionalizmu bilo kojeg jugoslavenskog naroda osim hrvatskog; da li uz knjigu Suvremeni hrvatski nacionalizam ima nešto slično npr. o makedonskom, slovenskom ili srpskom nacionalizma, i da li su autori i izdavači iz iste republike, dapače i nacije. Čini se da su taj "privilegij" stekli samo Hrvati. I to ih prati desetljećima. Nacionalizam, "maspok", ostat će, čini se, vječni hrvatski "epiteton ornans",kojim će se stalno upozoravati "šutljivu republiku" da ima da "ćuti", odnosno prigovarati joj da se ti "vampiri maspoka" ponovo javljaju, a "šutljiva republika" (istaknuto u originalu - S. E.) uglavnom "ćuti", kako se to navodi u NIN-u (br. 1993, od 12. ožujka 1989) u članku "Vampiri maspoka"".[5]
Izraz "hrvatska šutnja" se također koristi za službeni stav SKH za vrijeme razdoblja antibirokratske revolucije od 1987. do 1989. i propustu njegovog vodstva da javno osudi politiku Slobodana Miloševića.