Kondukcija topline
From Wikipedia, the free encyclopedia
Kondukcija topline, termalna kondukcija, vođenje ili samo kondukcija je prijenos topline tako da se dio tijela zagrijava izravnim dodirom s izvorom topline, a susjedni se dijelovi redom dalje zagrijavaju. Ako se, na primjer, jedan kraj metalnoga štapa stavi u peć, toplina se po štapu širi vođenjem. Brzina prenošenja topline to je veća što je veća temperaturna razlika, a ovisi i o samoj tvari. Budući da su dobri vodiči električnih naboja (metali) ujedno i dobri vodiči topline, toplinska se vodljivost pripisuje ponajprije gibanju slobodnih elektrona.[1]
Vođenje ili kondukcija je prijenos topline koji se ostvaruje između dva tijela ili između dijelova tijela na različitim temperaturama međusobnim djelovanjem susjednih molekula različitih brzina titranja oko ravnotežnog položaja. Što je temperatura tvari viša, to je veća kinetička energija molekula, pa je vođenje prenošenje kinetičke energije od jedne molekule na drugu. U krutim tijelima vođenje je jedini način širenja topline kroz tijelo, a kod plinova i tekućina prisutne su i konvekcija i toplinsko zračenje, kojima se prenosi znatno više topline nego vođenjem. Razlikuju se dobri vodiči topline (na primjer neki metali) i loši, koji se nazivaju toplinski izolatori (na primjer mineralna vuna).[2]