Muharak (otok)
From Wikipedia, the free encyclopedia
Muharak (arapski: جزيرة المحرق, što znači "mjesto pepela") je drugi po veličini (poslije Bahreina) otok bahreinskog otočja i upravna jedinica Bahreina. Nazvan je po gradu Al Muharaku koji je bio glavnim gradom Bahreina do 1923. godine kada je to postao grad Manama, a koji se nalazi samo preko tjesnaca na otoku Bahreinu.
Muharak جزيرة المحرق (Muharraq) | |
---|---|
Zemljovid otoka | |
Položaj | |
Koordinate | 26°16′01″N 50°38′18″E (WD) |
Država | |
Zaljev | Perzijski zaljev |
Ocean | Indijski ocean |
Fizikalne osobine | |
Površina | 17 km2 |
Stanovništvo | |
Glavno naselje | Al Muharak |
Broj stanovnika | 110.964 (2010.) |
Položaj BahreinaOtok Muharak na zemljovidu Bahreina | |
Svjetska baština – UNESCO | |
Lov na bisere, svjedočanstvo otočkog gospodarstva | |
Država | Bahrein |
Godina uvrštenja | 2012. (36. zasjedanje) |
Vrsta | kulturno dobro |
Mjerilo | iii |
Ugroženost | — |
Poveznica | UNESCO:1364 |
Na otoku se pored Al Muharaka nalazi još nekoliko gradova i sela kao što su: Al Dair, Arad, Busaitin, Hidd, Galali, Halat Bu Maher, Halat Nuaim, Halat Seltah i Samaheej.
Na otoku je također i Bahreinska međunarodna zračna luka koja je danas prijelazom cestovno povezana s gradom Manama na otoku Bahreinu. Takvih prijelaza s otoka Muharak na otok Bahrein ima još tri: Most šeika Hamada i Prijelaz šeika Ise Ibn Salmana koji povezuju Al Muharak s diplomatkom četvrti Maname, te Most šeika Halifa koji povezuje Hidd na Muharaku i Džufair na Bahreinu.
Otok je ipak najpoznatiji po tradicionalnom lovu na bisere i na njemu se nalazi znamenita infrastruktura povezana sa samim lovom i bogatstvom koje je nastalo ovim otočkim gospodarstvom koje je bila glavna gospodarska grana Bahreina od 2. stoljeća do 1930-ih. Ova djelatnost je također i izvanredan primjer iskorištavanja morskih bogatstava i ljudske interakcije s okolišem koji je oblikovao kulturni identitet otočkog društva. Zbog toga su 17 građevina u gradu Al Muharaku, te 3 obalna ležišta kamenica i utvrda Abu Mahir (Kal'at Bu Mahir) na jugozapadnom rtu otoka, koja je služila za polazak izlovnih brodica, upisani na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Aziji 2012. godine.[1]