Nekontaktirani narodi
From Wikipedia, the free encyclopedia
Nekontaktiranim narodima smatraju se plemena ili narodi koji žive izolirani od globalne civilizacije, bez kontakta s vanjskim svijetom. Malo je naroda koji su izbjegli bilo kakav kontakt s civilizacijom, a vjerojatno će u narednih desetak godina posve nestati. Otkrivanje mnoštva plemena i naroda izvan Starog svijeta počelo je otkrićem Amerike 1492. godine. Do tridesetih godina 20. stoljeća u gotovo sve kutke planeta Zemlje zašla je zapadna civilizacija. Autohtoni aktivisti za domorodačka prava traže da se preostale izolirane zajednice ostavi na miru, jer bi kontakt kršio njihovo pravo na samoodređenje i vodio zamiranju njihove kulture. Većina preostalih kamenodobnih domorodaca nalazi se u gusto šumovitim područjima Južne Amerike (Amazona), Nove Gvineje i Indije. Znanje o navedenim zajednicama dolazi iz rijetkih, često nasilnih susreta ili zračnih snimki. Izoliranim plemenima može nedostajati imunitet na bolesti zapadnjaka, tako da kontakt može biti smrtonosan za cijele narode.[1][2]