Pavlova misijska putovanja
From Wikipedia, the free encyclopedia
Pavlova misijska putovanja opsežna su putovanja sv. Pavla, opisana u Bibliji u Djelima apostolskim. Ta su se putovanja odvijala u godinama 47. do 56. godine nakon Krista,[1] uglavnom kroz područja koja su danas u Turskoj i Grčkoj.
Prema Djelima apostolskim (Dj 9,15), Isus Krist je izabrao Pavla kako bi njegovo ime bilo poznato u poganskim narodima. Izjave koje je Pavao dao u svojim kasnijim pismima (na primjer Gal 1,15-16 ili 1. Tim 2,7) pokazuju da se identificirao s ovom zadaćom i provodio je u praksi tijekom misijskih putovanja.
Pavlov misionarski rad neprestano su pratili suradnici, bez podrške drugih ljudi njegovi postupci ne bi mogli postići trajni uspjeh. Pavao je tijekom svog života bio uključen u razne društvene mreže. Pedesetak ljudi imenovanih u Pavlovim pismima i Djelima apostolskim možemo nazvati izravnim suradnicima.[2] Treba spomenuti sljedeće žene i muškarce: Barnaba, Junija, Feba, Lidija, Sila i Timotej. Akvila i Priscila širili su kršćanstvo neovisno o Pavlu.
U razdoblju od 30. godine do 130. godine poslije Krista u Rimskom Carstvu bilo je vrijeme relativnoga vanjskoga i unutarnjega mira i stabilnih ekonomskih uvjeta (Pax Romana) unutar Rimskoga Carstva. Pavao i njegovi suradnici imali su koristi od dobro razvijene cestovne mreže.[3] Sljedeći važan čimbenik za širenje kršćanske vjere bilo je postojanje židovskih zajednica u dijaspori. Ali također su vjerska raznolikost i tolerancija u Rimskom Carstvu u ovom razdoblju povoljno utjecali na širenje kršćanske vjere.
Hock (1980.)[4] rekonstruirao je prema Pavlovim putovanjima u Djelima apostolskim, da je Pavao za vrijeme svog misionarskog rada morao prevaliti gotovo 16 000 kilometara cestama. Komunicirao je s raznim skupinama ljudi kao što su: hodočasnici, bolesnici, glasnici, odbjegli robovi, izbjeglice, zatvorenici, obrtnici i drugi.