Vjetrenjača
From Wikipedia, the free encyclopedia
Vjetrenjača je vjetrena turbina tradicionalne konstrukcije, u kojoj se kinetička energija vjetra pretvara u mehanički rad za pogon crpki (pumpa), mlinova ili električnih generatora. Prve vjetrenjače s vodoravnom osovinom za pogon mlinova upotrebljavale su se u starom Egiptu, Mezopotamiji, Perziji i Kini. U 19. stoljeću u Europi ih je bilo oko 100 000, a u SAD-u se razvio tip s više lopatica za crpljenje vode iz bunara. Nerijetko se naziv vjetrenjača poistovjećuje s građevinom kakva se od davnine gradi u zemljama južne i sjeverozapadne Europe, a u kojoj se osim vjetrene turbine nalazi i postrojenje na primjer mlina, mlinarov stan i druge prostorije. Vjetrenjačom se katkad naziva i vjetroelektrana (tj. vjetroagregat)[1]