Aleksandr Aljehin
From Wikipedia, the free encyclopedia
Aleksandar Aleksandrovič Aljehin (rus. Алекса́ндр Алекса́ндрович Але́хин[n 1]; Moskva, 31.10. 1892 — Estoril, 24.3. 1946) je bio četvrti svetski šahovski prvak. Smatra se jednim od najboljih šahista svih vremena.
Aleksandar Aljehin | |
---|---|
Puno ime | Aleksandar Aleksandrovič Aljehin |
Datum rođenja | 31.10. 1892. |
Mesto rođenja | Moskva (Ruska Imperija) |
Datum smrti | 24.3. 1946. |
Mesto smrti | Estoril (Portugal) |
Država | Rusko carstvo, Sovjetski Savez, Francuska |
Svetski šampion | 1927—1935, 1937—1946. |
Aleksandar Aljehin je već sa dvadeset i dve godine bio među najboljim šahistima sveta. Tokom 1920-ih osvojio je većinu turnira na kojima je učestvovao. Godine 1927. postao je četvrti Svetski šahovski prvak nakon pobede nad Kapablankom, do tada smatranim nepobedivim, u najdužem finalnom meču sve do 1985.
Tokom ranih 1930-ih, Aljehin je dominirao na turnirima na kojima je nastupao te osvaja dva vrhunska takmičenja sa velikom razlikom. Takođe se takmičio kao prva tabla Francuske na četiri Šahovske olimpijade, osvajajući individualne nagrade na svakoj. Od sredine 1930-ih njegovi turnirski rezultati počinju varirati, što se najviše pripisuje alkoholizmu. Aljehin je ponudio revanš Kapablanki pod istim uslovima koji su ranije njemu postavljeni, ali su pregovori trajali godinama, bez velikog pomaka. U međuvremenu je sa lakoćom odbranio titulu u mečevima protiv Bogoljubova 1929. i 1934. Godine 1935. izgubio je titulu protiv Evea, ali je vratio u revanšu 1937. Njegovi turnirski rezultati su i dalje bili promenljivi, u vreme kada se uzdižu mlade zvezde poput Keresa i Fajna, Botvinik opasno ugrožava njegovu titulu. Pregovori za meč sa Keresom ili Botvinikom bivaju prekinuti zbog izbijanja Drugog svetskog rata u Evropi 1939.
Aljehin ostaje u okupiranoj Evropi i za vreme rata učestvuje na turnirima koje su organizovali nacisti. U to vreme se pojavljuju i antisemitski članci pod njegovim imenom, iako je kasnije tvrdio da su njih zapravo napisali nacisti. Aljehin je imao dobre odnose sa nekoliko jevrejskih šahista, a njegova četvrta žena je bila Jevrejka. Nakon rata je bio nepoželjan među drugim igračima i organizatora turnira zbog pomenutih tekstova. Pregovori sa Mihailom Botvinikom za meč za titulu svetskog prvaka su bili u toku, kada je Aljehin iznenada umro 1946. u Portugalu, pod nerazjašnjenim okolnostima.
Aljehin je bio poznat po žestokom i maštovitom napadačkom stilu, kombinovanim sa velikim pozicionim umećem i spretnošću u završnici. On je takođe proizveo inovacije u širokom rasponu šahovskih otvaranja. Statistička merenja različito ocenjuju njegovu snagu u poređenju sa drugim igračima, dajući mu između četvrtog i osamnaestog mesta u listama najboljih šahista svih vremena. Iako je proglašen „neprijateljem SSSR-a“, zbog antiboljševičkih stavova izraženih 1927, tokom 1950-ih je posmrtno rehabilitovan i priznat kao jedan od osnivača „sovjetske škole“, koja je dominirala šahom nakon Drugog svetskog rata. Visoko cenjen kao šahovski pisac i teoretičar, po njemu nosi ime Aljehinova odbrana kao i nekoliko varijacija otvaranja, a takođe i nekoliko studija završnice. Postoje jaki dokazi da je Aljehin objavio „poboljšane“ rezultate nekih svojih partija, mada u jednom slučaju možda nije bio krivac za to.