Antonio Vivaldi
From Wikipedia, the free encyclopedia
Antonio Lucio Vivaldi [anˈtɔːnjo ˈluːtʃo viˈvaldi] (Mleci, 4. marta 1678. – Beč, 28. jula 1741.), talijanski kompozitor i violinist.[1] Venecija je u vrijeme rođenja Vivaldija bila jedan od najuzbudljivijih evropskih gradova, gdje su posjetioci iz mnogih evropskih zemalja dolazili na venecijanske proslave, karnevale, umjetničke izložbe, a iznad svega da poslušaju najnoviju muziku tog vremena.[2][3]
Antonio Vivaldi | |
---|---|
Barok | |
Biografske informacije | |
Rođenje | Antonio Lucio Vivaldi 4. mart 1678. Venecija, Mletačka Republika |
Smrt | 28. juli 1741. Beč, Habsburška Monarhija |
Znamenita djela | |
4 godišnja doba Gloria L'Olimpiade |
Vivaldi je široko priznat kao najvažniji predstavnik baroknog instrumentalnog koncerta, koji je usavršio i popularisao više nego bilo koji od njegovih savremenika. Bio je jedan od najznačajnijih kompozitora barokne muzike uz Johanna Sebastiana Bacha i Georga Friedricha Händela i jedan od najboljih violinista svog vremena kao i veliko ime italijanskog baroka. Nakon što se po Evropi pročulo za njegovo muzičko majstorstvo bio je pozivan širom kontinenta da izvodi svoja mnogobrojna muzička djela pa je zbog toga mnogo putovao. Dublje razumijevanje njegove muzike počinje kroz shvatanje da je u poređenju sa Bachom pa čak i Händelom bio najprogresivniji barokni muzičar.[4]
Njegov opus obuhvaća 417 koncerata za solističke instrumente i orkestar, 61 končerto grosso, 23 simfonije, 46 opera (npr. L'Olimpiade), 38 kantata, oratorij Juditha Triumphans i duhovnu muziku. Najpoznatija su njegova Četiri godišnja doba, u kojima su savršeno tonski slikani detalji iz prirode. Iako je komponovao mnogobrojna muzička djela i zaradio mnogo novca ipak je na kraju umro kao siromašan čovjek u Beču 28. jula 1741. u 63. godini života. Nakon smrti pao je u skoro potpuni zaborav, a tek 1926. počinju se otkrivati njegova muzička djela, dokumenti, pisma i fakti. Od tada skoro da ne prođe godina, a da se nešto novo ne otkrije vezano uz ime ovog slavnog baroknog kompozitora.[5]