Enzo Bettiza
From Wikipedia, the free encyclopedia
Enzo Bettiza (Split, 7. jul 1927 - Rim, 26. jul 2017) bio je italijanski novinar, književnik, publicist i političar rodom iz današnje Hrvatske.
Enzo Bettiza | |
---|---|
Na položaju 1976–1979 | |
Izborna jedinica | Milano I (Lombadria) |
Lični detalji | |
Rođenje | Vicenzo Bettiza |
Politička stranka | Partito Liberale Italiano (do 1989) Partito Socialista Italiano (1989-1994) |
Website | http://www.senato.it/leg/07/BGT/Schede/Attsen/00006576.htm |
Rodio se u Splitu u tadašnjoj Kraljevini SHS, u porodici Bettiza, koja je, zahvaljujući vlasništvu nad tvornicom cementa u Splitu bila jedna od najbogatijih u tadašnjoj Dalmaciji. Iako su Betizze po etničkoj pripadnosti bili Italijani, a otac temeljem Rapalskog ugovora uzeo italijansko državljanstvo, nakon aprilskog rata 1941. i uspostave italijanske vlasti nad Dalmacijom nju nisu podržali, te su se umjesto toga priključili antifašističkom pokretu otpora.[1] Nakon rata su, suočeni sa time da im nove jugoslavenske komunističke vlasti nacionaliziraju imovinu, odlučili emigrirati u Trst.
Betizza je u Italiji nakratko koketirao sa komunizmom, ali se na kraju opredijelio za liberalni svjetonazor. Od 1957. do 1964. je radio kao dopisnik dnevnog lista La Stampa, prvo u Beču, a potom u Moskvi, te je sa vremenom izgradio reputaciju stručnjaka za Istočnu Evropu, odnosno nekadašnji Istočni blok. Potom je radio za Corriere dela sera, ali se sa vremenom počeo razilaziti sa njegovom uređivačkom politikom, smatrajući da je pod uticajem burnih šezdesetosmaških zbivanja previše skrenula ulijevo. Zbog toga se 1974. priključio svog kolegi Indru Montanelliju koji je osnovao list Il Giornale; njega je 1983. napustio također zbg političkih razilaženja sa Montanellijem, za koga je smatrao da je skrenuo previše udesno. Godine 1976. se politički aktivirao kao član Italijanske liberalne partije koju je do 1979. zastupao u Senatu, a od 1979. do 1989. u Evropskom parlamentu.