Evanđelje po Marku
From Wikipedia, the free encyclopedia
Evanđelje po Marku ili Jevanđelje po Marku (grč. Κατὰ Μᾶρκον εὐαγγέλιον Kata Markon euangelion) je druga knjiga Novog zaveta, najkraće je i najjednostavnije evanđelje, koje se tradicionalno pripisuje Marku Evangelistu. Biblijska skraćenica knjige je Mk.
Evanđelje po Marku se obično datira između godine 60 i 80. n.e., te se, suprotno tradicionalnim mišljenjima Augustinijanske hipoteze, danas uglavnom smatra najstarijim kanonskim evanđeljem, koje je poslužilo kao izvor za Evanđelje po Luki i Evanđelje po Mateju. Pošto evanđelja po Mateju i po Luki imaju za osnovu evanđelje po Marku, onda postoji samo jedan sinoptički izvor o Isusovom životu, a to je evanđelje po Marku.[1] Ova pozicija se naziva Markanski prioritet. Nekad se smatralo da je jevanđelje po Mateju starije, što je razlog da se u Bibliji nalazi prvo.
Markovo evanđelje pripovijeda Isusov život od njegovog krštenja od strane Ivana Krstitelja, preko delovanja u Galileji i Jerusalimu, te muku, smrt i uskrsnuće, ali je uglavnom koncentrirano na posljednji tjedan njegovog života. Redosled kazivanja je određen teološkim razmatranjima, što znatno otežava kritičku analizu Isusove biografije.[1] Markovo evanđelje predstavlja odlučni poziv na praćenje Isusa koji polazi u samoću, patnju i smrt.[2] Evanđelje se završava rečima "bojahu se": to je bilo doba kada je priznavanje hrišćanstva moglo doneti nedaće i smrt.[2] U ovom jevanđelju je zapisano i propovedanje apostola Petra u Rimu.