Heliograf
From Wikipedia, the free encyclopedia
Heliograf je uređaj koji bilježi količinu insolacije Sunca na određenom mjestu. Rezultati pružaju informacije o vremenu i klimi na geografskom području. Ova informacija je korisna u meteorologiji, znanosti, poljoprivredi, turizmu i drugih područjima.
Oblik praćenja Sunčevog zračenja koji se ipak zadržao u hrvatskoj meteorološkoj praksi je mjerenje trajanja sijanja Sunca, odnosno trajanje osunčavanja (insolacije) heliografom. Najstariji heliograf kod nas postavljen je u Zagrebu na Griču 1889. Do Drugog svjetskog rata postoje heliografi u Splitu (Marjan) od 1926., na Hvaru od 1931., Rabu, Šibeniku i Dubrovniku od 1936. i Veloj Luci od 1937., no većina prestaje s radom početkom Drugog svjetskog rata. Na drugim postajama heliografi rade samo kratko vrijeme (Rijeka 1902.-1912., Senj 1933.-1939., Kraljevica 1935.-1939.). Podatke o osunčavanju kao važnom elementu klime često sadrže analize klime većih ili manjih zemljopisnih područja.
Mjerna stanica za mjerenje Sunčevog zračenja, uspostavljena je na opservatoriju Zagreb-Maksimir 1969., a u Rijeci i Dubrovniku 1980. Međutim, iako je 1983. radilo osam mjernih postaja, od 1989. ukupno Sunčevo zračenje se ne mjeri ni na jednoj postaji iz mreže meteoroloških postaja Državnog hidrometeorološkog zavoda (DHMZ). Takva situacija značajno ograničava točno određivanje energetskog potencijala Sunčevog zračenja u Republici Hrvatskoj. [1]