Il Canzoniere
From Wikipedia, the free encyclopedia
Il Canzoniere (italijanski izgovor: ; srpskohrvatski: ), također poznat kao Rime Sparse (srpskohrvatski: ), ali izvorno nazvan (srpskohrvatski: , tj. Fragmenti sastavljeni na govornom jeziku), zbirka je pjesama talijanskog humaniste, pjesnika i pisca Petrarke.
Iako je većina Petrarkinih djela bilo na latinskom, Kanconijer je napisan na narodnom jeziku, jeziku trgovaca, unatoč Petrarkinom pogledu da je talijanski bio manje adekvatan za izražavanje.[1] Od njegovih 366 pjesama, velika većina su u formi soneta (317), iako slijed sadrži i određeni broj kancona (29), sekstina (9), madrigala (4) i balata (7). Njegova centralna tema je pjesnikova ljubav za Lauru, ženu koju je Petrarka navodno sreo 6. aprila 1327. godine, u Crkvi svete Klare u Avignonu. Iako osporena, posveta u njegovoj kopiji Vergilija sadrži tu informaciju. Petrarkino pedantno bilježenje datuma svojih rukopisa omogućilo je naučnicima da ustvrde da su pjesme napisane u periodu od četrdeset godina, pri čemu su najstarije napisane kratko nakon 1327. godine, a najnovije oko 1368. godine. Prepisivanje i sedanje samog niza nastavilo se do 1374. - godine pjesnikove smrti.[2] Dva odjeljka u slijedu, koji su odvojeni Laurinom smrću, tradicionalno se označavaju kao "In vita" (U životu) i "In morte" (U smrti), iako Petrarka nije pravio tu razliku. Njegovo djelo postalo je ono što Spiller naziva "najvećim utjecajem na ljubavnu poeziju renesansne Evrope sve do kasno u sedamnaestom vijeku".[3]