Inozitol
From Wikipedia, the free encyclopedia
Inozitol ili cikloheksan-1,2,3,4,5,6-heksol je hemijsko jedinjenje sa formulom C6H12O6 ili (-CHOH-)6. Postoji devet mogućih stereoizomera, od kojih je najzastupljeniji u prirodi cis-1,2,3,5-trans-4,6-cikloheksaneheksol, ili mio-inozitol (bivše ime mezo-inozitol).[6][7] Inozitol je ugljeni hidrat, mada nije klasični šećer. Skoro da nema ukus (ima malu slatkoću).
mio-Inozitol[1] | |
---|---|
IUPAC ime | |
Drugi nazivi | (1R,2R,3S,4S,5R,6S)-cikloheksan-1,2,3,4,5,6-heksol, Cikloheksanheksol |
Identifikacija | |
CAS registarski broj | 87-89-8 Y |
PubChem[2][3] | 892 |
ChemSpider[4] | 10239179 Y |
UNII | 4L6452S749 Y |
ChEMBL[5] | CHEMBL122705 Y |
Jmol-3D slike | Slika 1 |
Svojstva | |
Molekulska formula | C6H12O6 |
Molarna masa | 180.16 g mol−1 |
Gustina | 1.752 g/cm³ |
Tačka topljenja |
225-227 °C |
Ukoliko nije drugačije napomenuto, podaci se odnose na standardno stanje (25 °C, 100 kPa) materijala | |
Infobox references |
Mio-inozitol ima važnu ulogu strukturne baze nekoliko sekundarnih glasnika u eukariotskim ćelijama, kao što su inozitol fosfati, fosfatidilinozitol (PI) i fosfatidilinozitol fosfat (PIP) lipidi. Inozitol ili njegovi fosfati i vezani lipidi su prisutni u mnogobrojnim vrstama hrane, posebno u voću. U biljkama su nađeni heksafosfati inozitola, fitinska kiselina ili njene soli, fitati. Fitinska kiselina je takođe prisutna u žitaricama sa visokim sadržajem u mekinjama, kao i u orasima i pasulju. Inozitol u obliku fitata nije direktno biodostupan za ljude iz hrane, je nije svarljiv. Inozitol u obliku lecitina biljnog porekla, je biodostupan.