Karun-3
From Wikipedia, the free encyclopedia
Karun-3 (perz. سد کارون ۳) je betonska lučna brana i derivacijska velika hidroelektrana na rijeci Karun u Iranu odnosno pokrajini Huzestan[1]. Projekt je jedan u seriji velikih energetsko-vodoprivrednih planova na Karunovom porječju započetih sredinom 20. stoljeća[2], a primarna namjena mu je proizvodnja električne energije, navodnjavanje i kontrola sezonskih poplava[1].
Brana Karun-3 () سد کارون ۳ | |
---|---|
Lokacija | |
Vodotok | Karun |
Mjesto | Ize, Huzestan |
Država | Iran |
Koordinate | 31°48.12′″N, 50°5.68′″E |
Gradnja | |
Status | Operativna |
Početak gradnje | 1995. |
Završetak gradnje | 8. studenog 2004. |
Graditelj | Mahab Kods, Sabir, Bolandpaje i Tablie |
Cijena | 382 milijuna USD (2005.) |
Vlasnik | Iranska vlada |
Tehnički podaci | |
Vrsta brane | dvostruka lučna, betonska |
Visina brane | 205 m |
Duljina brane | 462 m |
Debljina vrha | 5,5 m |
Debljina baze | 29,5 m |
Radijus krivulje | ~250 m |
Volumen brane | 1,300.000 m³ |
Ispust | Karun (302-727 m³/s) |
Vrsta preljeva | a) glavni (4 valjkaste zapornice) b) sporedni (slobodni tip) c) interventni (4 zapornice) d) kompenzacijske cijevi (Φ2,2 m) |
Kapacitet preljeva | a + b + c + d = 13.200 m³/s |
Akumulacija | |
Stvara | Jezero Karun-3 (Dehdez) |
Volumen | 3,0 km³ |
Površina | 48 km² |
Površina sliva | 24.000 km² |
Navodnjava | 100.000 ha |
Duljina | 60 km |
Maks. širina | 3 km |
Maks. dubina | 200 m |
Maks. razlika dubine | 51,5 m |
Nadmorska visina | 845 m |
Hidroelektrana | |
Upravitelj | IWPCo |
U pogonu od | veljača 2005. |
Vrsta elektrane | derivacijska velika hidroelektrana |
Hidraulična glava | 161 m |
Turbine | 8 x 250 MW Francis |
Instalirana snaga | 2000 MW |
Maks. snaga | 2280 MW |
Godišnja proizvodnja | 4172 GWh |
() www.iwpco.ir/karun3 | |
Karta | |
Studije provedivosti projekta Karun-3 između 1978. i 1989. vodile su sjevernoameričke građevinske tvrtke[1], a izrada izvedbenih planova potom je povjerena iransko-kanadskom konzorciju Hatch-Mahab Kods[3]. Prilikom ove faze na geotehničkim istraživanjima projekta sudjelovali su i hrvatski stručnjaci iz tvrtke Geotehnika d.d.[4] Izgradnja brane je natječajem iz 1995. godine povjerena iranskim građevinskim tvrtkama[3], a radovi su okončani 8. studenog 2004. godine[3]. Hidroelektrana je počela isporučivati struju u veljači 2005. godine, no puni kapacitet dosegnula je godinu i pol kasnije s obzirom da se umjetno jezero punilo do 9. srpnja 2006. godine[3].
Visinom od 205 m Karun-3 nadmašila je branu Dez (203 m) koju su 1963. podigli talijanski inženjeri i postala je najvišom branom u Iranu, a taj status zadržala je do 2010. godine kada su iranski graditelji dovršili Karun-4 (230 m). Glavna tehnička karakteristika brane Karun-3 jest lučni dizajn odnosno dvostruka betonska ljuska duljine 462 m kojom se opterećenje umjetnog jezera prenosi na bočne litice planine[5]. Debljina brane na vrhu iznosi 5,5 m odnosno 29 m kod temelja, a zapremnina joj je 1,300.000 m³. Akumulacijski vodospremnik proteže se tokom Karuna oko 60 km, površina mu je 48 km² odnosno zapremnina 3,0 km³. Učestale sezonske poplave čiji istjek doseže i 27.000 m³/s[6] (~3700% više od prosječnog) kontrolira se pomoću tri različita preljeva odnosno tunelima[5].
Podzemna strojarnica smještena je oko 0,5 km od brane i u njoj se nalazi osam Francisovih turbina s instaliranom snagom od 2000 MW, a konstruktivni pad je 161 m[5]. Hidroelektrana godišnje proizvede 4172 GWh električne struje kojom se prvenstveno snabdijevaju gradovi u pokrajinama Huzestan i Čahar-Mahal i Bahtijari. Vodospremnikom se navodnjava površina od oko 100.000 ha[3], a s obzirom da ima status nacionalnog simbola brana Karun-3 je i popularno turističko odredište s nizom popratnih sadržaja[5].