Ksilem
From Wikipedia, the free encyclopedia
Ksilem je jedan od dva tipa transportnog tkiva kod vaskularnih biljki (floem je drugi). Reč ksilem je izveden iz grč. ξύλον (ksilon), sa značenjem "drvo". Najbolje poznato ksilemsko tkivo je drvo, mada je ono prisutno i kod drugih biljiki. Njegova osnovna funkcija je transport vode i biljnih nutrijenata.
Ranije se smatralo da se provodnim elementima ksilema isključivo transportuje voda sa mineralnim materijama od korena do svih delova biljke, a sadašnja saznanja govore da se u ksilemskom soku:
- mogu naći mnoga organska jedinjenja koja proizvodi koren (npr. alkaloidi) ili ih usvaja iz zemljišta
- aminokiseline i amidi koji su nastali prilikom redukcije nitrati i ugrađivanja soli amonijuma u organska jedinjenja
- u proleće kod višegodišnjih biljaka, dok se ne razviju listovi, biljka se iz korena i različitih podzemnih organa za skladištenje (krtole, lukovice, rizomi i sl.) snabdeva organskim materijama preko ksilema
- klijanje mlade biljke odvija se korišćenjem organskih materija iz semena ili drugih podzemnih organa, kroz ksilem
- nalaze biljni hormoni, citokinini i giberelini, koje proizvodi meristem korena
- prenose spore i toksini patogenih gljiva i virusi.
Usled transpiracije u nadzemnim delovima biljke i apsorpcije vode u korenu, javlja se razlika u pritisku, koja se naziva sisajuća sila i koja omogućava kretanje vode naviše.
Ksilem je izgrađen od mrtvih ćelija sa odrvenelim zidovima, koje se nazivaju:
- traheje i traheidi
- parenhimsko tkivo ksilema
- mehanički tkivo, libriform vlakna