Natalie Clifford Barney
From Wikipedia, the free encyclopedia
Natalie Clifford Barney (31. oktobar, 1876. – 2. februar, 1972.) bila je američko-francuska spisateljica koja je živela, pisala i držala književni salon u Parizu. Pisala je poeziju, memoare i epigrame, ali verovala je da je njen život njeno pravo umetničko delo.
Natalie Clifford Barney | |
Natalie Clifford Barney, portret iz 1905., koji je uradila njena majka Alice Pike Barney. | |
Rođenje | 31. oktobar, 1876. Dayton, Ohio, SAD |
Smrt | 2. februar, 1972. Pariz, Francuska |
Profesija | spisateljica |
Njen salon, koji je ona držala preko 60 godina na levoj obali Pariza, okupljao je pisce i umetnike iz celog sveta, uključujući i neke od najznačajnijih figura francuske književnosti, kao i američke i britanske moderniste. Radila je na promociji ženskog pisanja. Organizovala je „Žensku akademiju“, kao odgovor na ekskluzivno mušku Francusku akademiju, ali je ujedno davala podršku i predstavljala inspiraciju i muškim piscima, kao što su Remy de Gourmont i Truman Capote.[1]
Živela je otvoreno kao lezbejka i počela je da objavljuje ljubavne pesme posvećene ženama pod svojim pravim imenom još 1900. godine. Podržavala je feminizam, paganizam i pacifizam. Suprotstavljala se monogamiji i imala je puno istovremenih dugih i kratkih veza, uključujući i vezu koja se stalno prekidala i nastavljala sa pesnikinjom Renée Vivien i vezu sa slikarkom Romaine Brooks, koja je trajala 50 godina. Njene ljubavne veze poslužile su kao inspiracija za mnoge romane, od provokativnog francuskog bestselera Idylle sapphique do The Well of Loneliness , verovatno najčuvenijeg lezbejskog romana 20. veka.[2]