Nova Francuska
From Wikipedia, the free encyclopedia
Nova Francuska (fr. ) je područje u Sjevernoj Americi koji je kolonizovala Francuska oko 1534, kada je Žak Kartije istraživao rijeku Sen Loren do predaje čitave kolinije Velikoj Britaniji i Španiji. Na svom teritorijalnom vrhuncu 1712. godine, prije sporazuma u Utrehtu, teritorija se prostirala od Njufaundlenda do Stenovitih planina, te od Hadsonovog do Meksičkog zaliva. Teritorija je bila podijeljena u pet kolonija, od kojih je svaka imala svoju vlastitu upravu: Kanada, Akadija, Hadsonov zaliv, Njufaundlend (Plasentija)[1] i Luizijana. Sporazumom iz Utrehta Francuska je izgubila kolonije Arkadiju, Hadsonov zaliv i Njufaundlend, dok je umesto Akadije uspostavljena nova kolonija Il Rojal (fr. ).[2][3]