Ohmov zakon
From Wikipedia, the free encyclopedia
Ohmov zakon (po Georgu Ohmu) je fizički zakon po kojem je električna struja (I) određena kao odnos napona (U) i otpora (R): [1]
Na primer, ako znamo koliku struju može da podnese komponenta a da ne pregori, i koliki napon daje izvor napajanja, tada pomoću Omovog zakona možemo izabrati odgovarajući otpornik, koji će sprečiti da struja bude iznad dozvoljenog nivoa.[2]
Omov zakon, jedan od osnovnih zakona u oblasti električne struje, je opisao Om u svom spisu iz 1827. godine.