Preporađanje (budizam)
From Wikipedia, the free encyclopedia
Preporađanje (sanskrit: punarbhava, pali: punabbhava - ponovno bivanje) je učenje da se smrću tok samsare ne završava. Za budizam je preporađanje izrazito loše, jer nas zadržava u krugu patnje.
Buda sadašnji život ne vidi kao izolovanu pojavu, već tek kao jednu kariku u nizu života kroz koje smo do sada prošli. A ono što povezuje jedan život s drugim, jeste karma, odnosno voljni, svesno učinjeni postupci.[1] Buda je učio da sila koja nagoni na preporađanje jeste žeđ (taṇhā), pogotovo žeđ za zadovoljstvima i žeđ za postojanjem. Krajnji cilj čitave budističke prakse jeste prestanak preporađanja.[2]
Buda je usvojio ideju preporađanja iz starije indijske religije. Međutim, u budizmu nema selidbe duša iz jednog života u drugi. Kada čovek umire, njegovo telo, osnova njegove svesti, raspada se, i tako psihički život se završava. Nema nikakve duše koja bi se mogla preseljavati. Nakon smrti produžuje da postoji samo karmička energija njegovih dela, pa jedino zaista besmrtno u čoveku jesu njegova dela.[3]
Sve dok je biće sputano karmičkim posledicama, nužno mora da podlegne ponovnom rođenju. U budizmu su se razvile različite modifikacije shvatanja preporađanja.