Valerije Maksim
From Wikipedia, the free encyclopedia
Valerije Maksim (latinski: Valerius Maximus) bio je rimski pisac iz 1. stoljeća prije n.e., od koga je sačuvana zbirka povijesnih anegdota pod naslovom Factorum ac dictorum memorabilium libri IX (Devet knjiga nezaboravnih djela i izreka, poznatih i kao De factis dictisque memorabilibus ili Facta et dicta memorabilia). Djelovao je za vrijeme rimskog cara Tiberija (vladao od 14. do 37. godine nove ere).
Tijekom srednjeg vijeka, Valerije Maksim bio je jedan od najčešće prepisivanih autora latinske proze, odmah nakon Priscijana. Kao rezultat toga, sačuvano je više od 600 srednjovjekovnih rukopisa njegovog djela.[1]