47 ronina
From Wikipedia, the free encyclopedia
Osveta 47 ronina (四十七士|Shi-jū-shichi-shi) je priča o osveti radi povratka časti koja se odigrava početkom osamnaestog veka. Smatra se izuzetnim primerom samurajskog kodeksa časti (bušido) i jednom od nacionalnih legendi.[1]
U priči se radi o samurajima koji ostaju bez gospodara (postavši ronin), nakon što je njihov daimjo (feudalni gospodar), Asano Naganori, bio primoran da izvrši sepuku (ritualno samoubistvo) zbog uvrede dvorskog službenika Kire Jošinake, nadzornika provincije Kozuke. Ronini uspevaju da povrate čast svog gospodara tako što ubijaju Kiru, nakon skoro dve godine čekanja i planiranja napada. Zbog počinjenog ubistva, ronini imaju obavezu da izvrše seppuku. Ova istinita priča je poznata u Japanu kao čin lojalnosti, žrtvovanja, istrajnosti i očuvanja časti. Priča je stekla veću popularnost u periodu Meiđi, u kome se Japan podvrgao modernizaciji, a legende su postale deo nacionalne baštine i nacionalnog identiteta.
Delo je obrađeno u mnogobrojnim predstavama. Zbog zakona o cenzuri koji je doneo šogunat, u periodu Genroku, koji zabranjuje opis aktuelnih događanja, imena su promenjena. Priča autora pozorišnih komada je prihvaćena kao istorijska činjenica od strane pojedinaca. Sa druge strane, Ćušingura, izmišljeni iskazi koji se povezuju sa istorijskim događajima, napisani su otprilike 50 godina nakon stvarnog događaja.