Bezdimni barut
From Wikipedia, the free encyclopedia
Bezdimni barut je tip pogonskog goriva koji se koristi u vatrenom oružju i artiljeriji koja proizvodi manje dima i manje zagađivanja kada se ispali u poređenju sa barutom („crni barut“). Proizvodi sagorevanja su uglavnom gasoviti, u poređenju sa oko 55% čvrstih proizvoda (uglavnom kalijum karbonat, kalijum sulfat i kalijum sulfid) za crni barut. [1] Pored toga, bezdimni barut ne ostavlja gustu, jaku prljavštinu od higroskopnog materijala povezanog sa crnim barutom koji izaziva rđanje cevi. [2]
Uprkos svom nazivu, bezdimni barut nije potpuno bez dima; [3] :44 iako može biti malo primetnog dima od municije za malokalibarsko oružje, dim od artiljerijske vatre može biti značajan.
Ovaj materijal je izumeo Pol Viel 1884. godine, najčešće formulacije su zasnovane na nitrocelulozi, ali se taj termin takođe koristio za opisivanje različitih mešavina pikrata sa nitratnim, hloratnim ili dihromatnim oksidantima tokom kasnog 19. veka, pre nego što su prednosti nitroceluloze postale očigledne.[4] :146–149
Bezdimni barut se obično klasifikuje kao eksploziv u tački 1.3 prema Preporukama o transportu opasnih materija UN-a – Model propisa, kao što je regulisano i regionalnim propisima (kao što je ADR), a takođe i nacionalnim propisima. Međutim, oni se koriste kao čvrsta goriva; u normalnoj upotrebi podležu deflagraciji (to je podzvučno brzo sagorevanje), a ne detonaciji.
Bezdimni barut je omogućio vatrenom oružju da može automatski da se puni, zbog svoje brzine ispoljenja, koje mu omogućava pogonsko gorivo i zbog toga je napravljeno mnogo pokretnih delova na oružjima (koji bi se inače zaglavili pri upotrebi crnog baruta). Bezdimni barut je omogućio razvoj modernog polu- i potpuno automatskog vatrenog oružja i lakših držača i cevi za artiljeriju.