Dielektrik
From Wikipedia, the free encyclopedia
Dielektrik ili izolator (eng. , nem. ) je materija ili medij koji ne provodi električnu struju, to jest vakuum i materija koja sadrži zanemariv broj slobodnih elektrona i jona koji se mogu kretati pod uticajem spoljašnjeg električnog polja, odnosno svaka materija kojoj je električna otpornost veća od 108 Ωm. Električna otpornost jantara veća je od 1016 Ωm, a parafina, sumpora i stakla veća od 1014 Ωm.[1]
Istraživanje dielektričnih svojstava odnosi se na skladištenje i disipaciju električne i magnetne energije u materijalima.[2][3][4] Dielektrici su važni za objašnjavanje raznih fenomena u elektronici, optici, fizici čvrstog stanja, i ćelijskoj biofizici.