Gornji paleolit
From Wikipedia, the free encyclopedia
Gornji paleolit je treći ili poslednji period paleolita ili starijeg kamenog doba koje se odnosi na Evropu, Afriku i Aziju. Ovo se razdoblje smešta u vremenski okvir od pre 40.000 do pre 10.000 godina, kad je došlo do razvoja poljoprivrede, koja označava kraj paleolita. Moderni ljudi () se pojavljuju pre oko 200.000 godina[1] i započinju proces migracija iz Afrike prema Aziji i Evropi, za vreme srednjeg paleolita[2][3]. Do pre 40.000 godina način života ljudi se malo menjao u odnosu na njihove pretke, ali je u to vreme, u relativno kratkom roku, došlo do razvoja kulture s regionalnim specifičnostima, razvoja novih tehnologija i delotvornijih načina lova, a razvio se i profinjeniji smisao za estetiku. Ova se promena od srednjeg prema gornjem paleolitu naziva revolucijom gornjeg paleolita.[2][3] Neandertalci nastavljaju da koriste musterijensku tehnologiju kamenog oruđa. Kojsanski narodi u Tanzaniji i Južnoj Africi su genetski u direktnom srodstvu s paleolitskim pripadnicima vrste , te predstavljaju najstarije poznate ljudske kulture.
Najstariji oblici organizovanih naselja u obliku logorišta, ponekad s jamama za skladištenje hrane, mogu se pronaći u ovom razdoblju. Ova su naselja često podizana u uskim delovima dolina i klancima, verojatno da olakšaju lov na prolazeća krda životinja. Neka su logorišta verojatno bila naseljena tokom cele godine, iako se u većini slučajeva radilo o privremenim naseobinama, koje su se koristile tokom jedne sezone. Ljudi su logorišta napuštali kako bi koristili druge izvore hrane u drugim delovima godine. Tehnološki napredak je uključivao značajan razvoj proizvodnje kremenog oruđa uključujući manufakture temeljene na finim oštricama umesto jednostavnijih i kraćih krhotina. Šila izrađena od različitih materijala i kameno oruđe za struganje i poliranje omogućili su rad na kostima, rogovima i koži. Napredna lovačka koplja i harpuni se takođe pojavljuju u ovom razdoblju.
Umetnička dela onog doba doživljavaju procvat u obliku paleolitskih Venera, pećinskih slika, petroglifa te egzotičnih sirovina pronađenih daleko od mesta proizvodnje, što sugeriše nastanak trgovačkih veza među udaljenim zajednicama.[2][3] Nastale su i složenije društvene grupe, kao posledica raznovrsnijih i pouzdanijih izvora hrane i specijalizovanih vrsta alata. To je verojatno podstaknulo jačanje grupne identifikacije ili nastanak etniciteta. Te su grupe počele da stvaraju specifične simbole i rituale koji su važan deo modernog ljudskog ponašanja. Razlozi za takve promene u ljudskom ponašanju su moguća posledica klimatskih promena tokom ovog geološkog razdoblja kojeg karakteriše veliki pad globalne temperature, što je sa sobom povlačilo pogoršanje ionako teške klime u poslednjem ledenom dobu. Ove su promene verovatno uzrokovale smanjenje zaliha iskoristivog drva i naterale ljude na korištenje drugih materijala, dok je kremen postao previše krhak na niskim temperaturama te se više nije mogao koristiti kao oruđe. Pretpostavlja se takođe da je pojava jezika bila glavni pokretač svih ovih promena. Složenost novih ljudskih mogućnosti ukazuje na to da su ljudi pre 40.000 godina bili manje u mogućnosti da dalekosežno planiraju, odnosno da je govor sve to promenio.[4] Ova hipoteza nije široko prihvaćena, s obzirom da se ljudska filogenetska separacija dogodila u srednjem paleolitu.