Tortura
From Wikipedia, the free encyclopedia
Tortura ili mučenje (zlostavljanje) jeste postupanje učinjeno sa namerom da se nekoj osobi nanese bol, teška fizička patnja, ili teška psihička patnja u cilju dobijanja obaveštenja, priznanja ili kažnjavanja za delo za koje je ta osoba osumnjičena. Takođe, tortura se može vršiti i u cilju zastrašivanja ili vršenje pritiska na osobu ili neko treće lice i iz neke druge pobude (kao što je na primer mržnja ili pakost) zasnovane na bilo kakvom obliku diskriminacije (etnička ili verska pripadnost, pol, itd.). Tortura ne uključuje bol ili patnju koji potiču isključivo od pravosnažnih sankcija, koji su neodvojivi deo njih ili predstavljaju njihov slučajni element.[1] Tortura, po definiciji je svestan i namerni čin; dela koja nesvesno ili iz nehata nanose patnju ili bol, bez posebne namere da se to učini, obično se ne smatraju mučenjem.[2]
Mučenje su vršili ili sankcionisali pojedinci, grupe i države tokom istorije od antičkih vremena do današnjih dana, a oblici mučenja mogu u velikoj meri varirati u trajanju od samo nekoliko minuta do nekoliko dana ili duže. Razlozi mučenja mogu uključivati kažnjavanje, osvetu, iznudu, ubeđivanje, političku indokrinaciju, odvraćanje, prinudu žrtve ili treće strane, ispitivanje radi izvlačenja informacija ili priznanja, bez obzira da li su netačna, ili jednostavno sadističko zadovoljenje mučitelja ili posmatrača mučenja.[3][4] Alternativno, neki oblici mučenja dizajnirani su da nanesu psihološki bol ili ostave što manje fizičkih povreda ili dokaza dok se postiže ista psihološka devastacija. Mučitelj može ili ne mora da ubije ili povredi žrtvu, ali mučenje može da rezultira namernom smrću i da služi kao oblik smrtne kazne. U zavisnosti od cilja, čak i oblik mučenja koji je namerno fatalan može se produžiti kako bi se žrtva prisilila da pati što je duže moguće (poput poluvešenja). U drugim slučajevima, mučitelj može biti ravnodušan prema stanju žrtve.