Šangajska organizacija za saradnju
From Wikipedia, the free encyclopedia
Šangajska organizacija za saradnju, poznata i kao Šangajski pakt,[1] je transkontinentalni politički, ekonomski, bezbjednosni i vojni savez. Po geografskom obimu i broju stanovnika, najveća je svjetska regionalna organizacija, koja pokriva cca. 60% površine Evroazije, 40% svjetske populacije i više od 30% globalnog BDP-a.[2]
Šangajski pakt je nasljednik Šangajske petorke, međusobnog sigurnosnog sporazuma koji je formiran 1996. između Kine, Kazahstana, Kirgizije, Rusije i Tadžikistana. Dana 15. juna 2001. godine, lideri ovih nacija i Uzbekistana sastali su se u Šangaju da najave novu organizaciju sa dubljom političkom i ekonomskom saradnjom; Povelja SCO potpisana je 7. jula 2002. godine, a stupila je na snagu 19. septembra 2003. godine. Njeno članstvo se od tada proširilo na osam država, a Indija i Pakistan su im se pridružile 9. juna 2017. Iran je pristupio kao punopravni član u septembru 2021. na samitu u Dušanbeu (Tadžikistan). Nekoliko zemalja je angažovano kao posmatrači ili partneri.
ŠOS-om upravlja Vijeće šefova država (HSC), njegovo vrhovno tijelo za donošenje odluka, koje se sastaje jednom godišnje. Vojne vježbe se također redovno izvode među pripadnicima radi promoviranja saradnje i koordinacije protiv terorizma i drugih vanjskih prijetnji, te održavanja regionalnog mira i stabilnosti.