Antiproton
From Wikipedia, the free encyclopedia
Antiproton (oznaka p) se od protona razlikuje po tom što ima suprotan električni naboj i što mu je magnetski moment suprotno orijentiran prema spinu. Antiprotoni su stabilni, ali obično su kratkotrajni, jer svaki sudar protona uzrokuje uništavanje obje čestice u navalu energije. Postojanje antiprotona ustanovili su pokusima s pomoću ubrzivača čestica bevatron (1955.) Emilio Segrè i Owen Chamberlain, za što su 1959. dobili Nobelovu nagradu za fiziku.
Kratke činjenice
Antiproton | |
Kvarkova struktura antiprotona. | |
Klasifikacija: | Antibarion |
Kompozicija: | 2 gornja antikvarka, 1 donji kvark |
Čestična statistika: | Fermion |
Međudjelovanje: | Gravitacijsko, slabo, jako, elektromagnetsko |
Simbol(i): | p |
Antičestica: | Neutron |
Teoretiziran: | Otkriven pokusom |
Otkriven: | Emilio Segrè i Owen Chamberlain (1955.) |
Masa: | 938,2720813(58) MeV/c2[1] |
Električni naboj: | - 1 e |
Magnetski moment: | −2,7928473441(42) μB[2] |
Spin: | 1⁄2 |
Izospin: | - 1⁄2 |
Zatvori