John Tyndall
From Wikipedia, the free encyclopedia
John Tyndall (Leighlinbridge, 2. kolovoza 1820. – Hindhead, 4. prosinca 1893.), irski fizičar. Studirao eksperimentalnu fiziku na Sveučilištu u Marburgu u Njemačkoj (od 1848. do 1850.). Godine 1853. izabran je za profesora filozofije prirode na Royal Institution u Londonu. Bavio se magnetskim i dijamagnetskim svojstvima kristala (od 1850. do 1856.), a od 1859. proučavao je plinove i raspršenje svjetlosti atmosferskim aerosolima (Tyndallov učinak). Otkrio je da u Zemljinoj atmosferi vodena para apsorbira najviše infracrvenoga zračenja te je dokazao postojanje stakleničkog učinka. Pokazao je da je plava boja neba rezultat raspršenja svjetlosti na molekulama atmosfere. Izumio je sustav za mjerenje količine ugljičnoga dioksida u uzorku izdahnutoga ljudskog daha koji se koristio u bolnicama za praćenje pacijenata pod anestezijom. Napisao je 16 knjiga i 145 znanstvenih radova. Bio je član Kraljevskog društva od 1852.[1]
John Tyndall | |
| |
Rođenje | 2. kolovoza 1820. Leighlinbridge, County Carlow, Irska |
---|---|
Smrt | 4. prosinca 1893. Haslemere, Surrey, Ujedinjeno kraljevstvo |
Državljanstvo | Irac |
Polje | Fizika, kemija |
Institucija | Royal Institution u Londonu |
Alma mater | Sveučilište u Marburgu |
Poznat po | Tyndallov učinak, Dijamagnetizam, Infracrveno zračenje, Staklenički učinak |
Istaknute nagrade | Član Kraljevskog društva |
Portal o životopisima |