Njemačka književnost
From Wikipedia, the free encyclopedia
Njemačka književnost obuhvaća literarne tekstove napisane na njemačkom jeziku. Ona se ne ograničava na književnost stvorenu u Njemačkoj, već obuhvaća i onu nastalu u Austriji, većem dijelu Švicarske i dijaspori. Rođena je u srednjem vijeku, te je imala periode velikih postignuća, kao što je Sturm und Drang (oko 1765. – 1785.) s Johanom Götheom i Friedrichom Schillerom. Razdoblje romantizma (oko 1796. – 1835.) obilježila su braća Grimm i pjesnici Friedrich Hölderlin, Jean Paul, Novalis i Joseph Freiherr von Eichendorff. Nešto kasnije se pojavio Heinrich Heine, kao preteča takozvane "klasične moderne" (oko 1900. – 1920-ih) kada su dominirali Hermann Hesse, Thomas Mann i veliki austrijski pjesnici i prozaisti: Rainer Maria Rilke, Robert Musil, Arthur Schnitzler i Stefan Zweig. Oni su s Pražaninom Franzom Kafkom otvorili put u modernu književnost. Preporod njemačke književnosti od 1945. dobio je svoj odraz u čestim dodjelama Nobelove nagrade njemačkim književnicima: Nelly Sachs (1966.), Heinrich Böll (1972.), Elias Canetti (1981.), Günter Grass (1999.), Elfriede Jelinek (2004.) i Herta Müller (2009.).
Ovaj članak dio je niza o književnosti |
Povijest književnosti |
Antička književnost |
Književni rodovi |
Književne vrste |
autobiografija • životopis |
Književnosti po jezicima |
albanska • arapska • armenska • austrijska • azerska |