Persijska književnost
From Wikipedia, the free encyclopedia
Persijska književnost postoji već 2500 godina, iako je dosta predislamskih dela izgubljeno.[1][2][3] Njeni izvori uključuju i geografska područja koji su izvan granica današnjeg Irana, jer persijski jezik je cvetao a i danas živi na raznim područjima Centralne Azije. Na primer Rumi, jedan od najcenjenijih persijskih i islamskih pesnika, je pisao na persijskom a živeo u gradu Konija, koji je danas deo Turske. Početkom 11. veka Persija je vladala velikim delom centralne i južne Azije, pa persijska književnost broji i pisce iz delova današnjeg Avganistana, Pakistana ili Indije. S druge strane, nije sva persijska književnost na persijskom, jer neki tu ubrajaju i dela rođenih persijanaca koji su pisali na drugim jezicima poput grčkog ili arapskog.
Neka preživela dela na starom ili srednjevekovnom persijskom datiraju i iz 650. p. n. e. Najveći deo danas postojeće persijske literature je iz perioda nakon Islamskog osvjanja Irana u 7. veku. Nakon što su Abasidi došli na vlast (oko 750.), persijski je postao službeni jezik islamskog carstva, a samim tim i islamske književnosti. Persijanci su pisali i na persijskom i na arapskom. Persijski pesnici poput Sadija, Hafiza, Rumija i Omar Hajama su imali uticaj na književnost mnogih zemalja.